IZVRŠENJE "ISTRAŽNOZATVORSKIH" PRESUDA EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA U PREDMETIMA PROTIV REPUBLIKE HRVATSKE

Izvršenje svake sudske presude po prirodi stvari predstavlja kritičan trenutak u njezinu životu. To se posebno odnosi na “međunarodne” sudske presude zbog izostanka mogućnosti njihova prisilnog izvršenja. U radu se analizira izvršenje 16 "istražnozatvorskih" presuda Europskog suda za ljudska prava protiv Republike Hrvatske i nadzor nad tim izvršenjem koji provodi Odbor ministara Vijeća Europe. Pri tome je posebno mjesto posvećeno praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske kao posljednje domaće “zaštitne mreže” pri zaštiti temeljnih ljudskih prava i sloboda. Najveći broj analiziranih predmeta, njih 12 (75 %), tiče se povrede prava na (promptni) ustavnosudski habeas corpus postupak. Nemali broj razmatranih predmeta, njih šest (37,5 %), vezan je za nepostojanje relevantnih i dostatnih razloga za određivanje i produživanje istražnog zatvora. Povreda zahtjeva naročite marnosti u postupanju utvrđena je u tri (malo manje od 19 %) analizirana predmeta. Po jednom se pojavljuju problematika probijanja zakonskih rokova maksimalnog dopuštenog trajanja istražnog zatvora u kontekstu paralelnih kaznenih postupaka, propuštanja žalbenog suda i Ustavnog suda da se očituju na relevantne tvrdnje podnositelja te vođenja paralelnih kaznenih postupaka protiv istog okrivljenika kao (zbog važenja pretpostavke nedužnosti) nedopuštenog čimbenika procjene iteracijske opasnosti. U radu se iznose prijedlozi promjena sudske i ustavnosudske prakse kao općih mjera kojima bi se u novim sličnim predmetima što više prevenirale dosadašnje i slične povrede konvencijskih prava